Prenj – kronologija povijesnih događaja

21.9.1892. godine u Sarajevu je održana Osnivačka skupština Bosansko-hercegovačkog turističkog kluba (“Bosnisch-Herzegowinischer Touristen Klub in Sarajevo”) i ovaj datum smatra se početkom organiziranog planinarstva u BiH. Osnivačka Skupština je održana u kancelariji upravnog direktora Zemaljske vlade barona Huge von Kutschere, u prisustvu visokih vladinih činovnika. Na Osnivačkoj Skupštini je izabran i prvi Predsjednik, vladin savjetnik vitez Lothar von Berks.
Iste godine je izašlo prvo izdanje Ilustrovanog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu na njemačkom jeziku (″Illustrierter Führer durch Bosnien und Herzegowina″). Autori vodiča su Julius Pojman, inspektor za turizam u Zemaljskoj vladi i direktor banje Ilidža i Dr C. A. Neufeld, savjetnik i referent za turizam u Zemaljskoj vladi. U vodiču su dati podaci o planinama u BiH, njihovom geografskom položaju, flori i fauni s opisom pješačkih pristupa na mnoge visoke vrhove uz motivirajuće ilustracije krajolika.
Godine 1896. pod vrhom Trebevića na Sofama je podignuta prva planinarska kuća u BiH …

(Braco Babić i Drago Bozja, Planinarsko – turistički vodič po planinama oko Sarajeva, Kratak prikaz razvoja planinarstva, str. 12 – 15, izdavač Fondacija BITR-a, Sarajevo, 2006. god.).

Autor teksta i fotografija: Braco Babić

Prva kuća koja je sagrađena na Prenju bila je “Maria Theresia – Hütte“ u dolini Tisovice kod vrela Tvrda voda u blizini stočarskih koliba na Zagonu. Nakon toga je izgrađena “Ida – Hütte“ na Glogovu pod Velikim Prenjem i sklonište na Borcima u Papratinama. Prema nekim podacima iz starije planinarske literature postojala je još jedna kuća koja je nosila naziv “Katharinen – Hütte“ ali se ne zna na kojoj je lokaciji bila sagrađena. Zna se samo da je bila udaljena od Konjica 7 sati hoda i isto toliko od “Maria Theresia – Hütte“. Svi navedeni objekti sagrađeni su u periodu od 1897. – 1900. godine.

1919. god. Turističko društvo “Prijatelj prirode” Sarajevo obnavlja s radom i svoju glavnu aktivnost usmjerava na planinu Prenj. U periodu između dva svjetska rata članovi ovog društva izveli su mnoge radne akcije na obilježavanju planinarskih puteva iz dolina do planinarskih skloništa i najviših vrhova. Organiziraju planinarske i skijaške ture, grade četiri planinarska objekta: dom Papratine (720 m/nv) na Borcima (1924. god.), brvnara na Crnom polju (1400 m/nv) pod Borašnicom (1927. god.), kuća Kadin greb (426 m/nv) na Boračkom jezeru (1932. god.) i dom na Jezercu (1655 m/nv) pod Tarašem (1933. god.).

1929. god. Petar Šain predvodi grupu planinara iz sarajevskog “Kosmosa“ kroz Sačmalj pod Tarašem gdje klinovima i sajlom uspostavljaju prvi osigurani planinarski put u bh. planinama. Ovo je najkraći pristup do pl. kuće “Jezerce“, pravcem: Bijela (Konjička) – Rakov laz – Sačmalj – Jezerce. Iste godine u decembru tri člana TD “Prijatelj prirode“ Sarajevo izveli su prvi zimski pješački izlazak na Prenj.

1930. god. Drago Šefer i Vojo Ilić izveli u zimskom periodu izveli su prvo preskijavanje Prenja. Na uspon su krenuli iz doline Idbra i bivakirali u Tisovici. Sutradan su po lošem vremenu nastavili skijašku turu preko  Jezerca i Crnog polja te sišli niz Boračku dragu.

1935. god. Objavljen je po prvi put na našem jeziku “Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine”. Autor vodiča je Ing Jovo Popović – kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Izdavači vodiča su planinarska društva iz Sarajeva. Opis Prenja je ilustrovan fotografijama i mapom sa ucrtanim planinarskim putevima. Mnogim planinarima daje podstrek da krenu na ovu planinu i upoznaju njenu ljepotu.

1936. god. Ludvig Dietz predvodi grupu planinara iz sarajevskog TD “Prijatelj prirode” na priječenju vrhova, pravcem: Zelena glava (2103 m/nv) – Vilina glava (1937 m/nv) – Vjetrena brda (1991 m/nv) – Erać (2082 m/nv) – Lupoglav (2102 m/nv).
Drago Šefer i Petar Šaraba izveli su prvenstveni uspon po bridu u lijevom dijelu sjeverne stijene Otiša (2097 m/nv).
Drago Šefer u solo usponu penje prvenstveni smjer po jugoistočnom bridu kroz okno u Lupoglavu, s pristupom iz Poljica.

1938. god. Jakov Gaon izveo je prvi zimski pistup na vrh Osobac (2024 m/nv).

1940. god. Drago Šefer izveo je prvo zimsko priječenje grebena Sivadija od Prijevorca do Bahtijevice; u obratnom smjeru Drago Šefer i Alojz Rebić.
U augustu iste godine hrvatski penjači S. Brezovečki, D. Dilber, Z. Ceraj, J. Mesarić i S. Brlečić izveli su ukupno 10 prvenstvenih smjeri: Zelena glava (4), Otiš (2), Osobac u Sivadijama (3) i Zubci (1).

19.8.1949. god. Slovenske planinarke Ada Modić (33) i Marica Hribar (24), krenule su na Prenj po lijepom i sunčanom vremenu. U toku dana vrijeme se naglo promjenilo, počela je da pada kiša koja se ubrzo pretvorila u sniježnu mećavu. Djevojke su skrenule sa puta i zalutale u planinu. Sutradan su gorski spasavaoci pronašli njihova mrtva tijela odjevena u laganoj ljetnoj odjeći. O ovoj tragediji svjedoči spomen ploča na stijeni kod vrela Jezerce u blizini planinarske kuće. Ploču podiže PD “Kranj” Kranj.
Iste godine od 14. – 24. oktobra na Prenju je održan alpinistički tečaj u kojem učestvuju prestavnici iz svih republika. Iz BiH učestvuje osam predstavnika: Muhamed Buturović, Drago Entraut, Sonja Fedi, Hidajet Haračić, Mijo Novaković, Vojo Radić, Vjekoslav Reba i Vlado Travner. Organizator tečaja je Planinarski savez Jugoslavije, instruktori su Marijan Perko, Evgen Vavken i Rado Kočevar iz Slovenije. Baza tečaja bila je na Boračkom jezeru. Tečajci su zajedno sa instrukrima u početku vježbali na stijenama u kanjonu Sušice a kasnije su penjali stijene na području Crnog polja i na Osobcu.

Planinari su ponovo aktivni na Prenju, obnavljaju stare i grade nove planinarske objekte, uređuju i markiraju mnoge pristupne pješačke staze. Planinarski savez BiH obnavlja kuću na Jezercu (1951. god.), a PSD “Prenj” Mostar gradi planirski dom na Rujištu (1953. god.) i planirsku kuću na Bijelim vodama (1959. god.).

1950. god. u maju mjesecu Planinarski savez Bosne i Hercegovine organizovao je u okviru Titove štafete planinarski pohod tragom četvrte i pete neprijateljske ofanzive preko Prenja i Zelengore do Sutjeske.
Na pohodu tragom četvrte neprijateljske ofanzive preko Prenja od Jablanice do Kalinovika učestvovalo je 30 planinara iz raznih planinarskih društva u BiH, 5 planinara studenata zagrebačkog i beogradskog univerziteta i 10 vojnika planinskih jedinica JNA. Ukupno 45 učesnika pohoda. Prelazak padinama Prenja izveden je ovim pravcem:
1. dan, Jablanica – selo Krstac – sedlo Štrbina – katun Breze – selo Idbar;
2. dan, selo Idbar – Bukov Laz – dolina Tisovica – Jezerce – Vlasni dol – Crno polje – Crnopoljski klanac – Boračka draga – Boračko jezero;
3. dan, Boračko jezero – preko vrleti i stijena Košute – ispod Lipete – Glavatičevo.

27.7.1950. god. Planinarski savez Bosne i Hercegovine na najvišem vrhu Prenja – Zelena glava (2102 m/nv) podiže spomen ploču u znak sjećanja na Četvrtu neprijateljsku ofanzivu poznatu pod nazivom “Bitka za ranjenike” (njem. operacija “Fall Weiss” – “Bijeli slučaj”).   

1951. god. Planinari Jugoslavije izveli su pohod u aprilu i maju mjesecu u kojem su preko mnogih planina prenijeli štafetnu palicu povodom pedeset i devetog rođendana voljenom maršalu drugu Titu.
Planinarska Titova štafeta je krenula iz Sloveniji sa Triglava (2864 m), najvišeg vrha Jugoslavije. U sklopu pohoda planinari BiH nosili su štafetnu palicu padinama Prenja od 12. – 14. aprila ovim pravcem:
1. dan, Jablanica – selo Krstac – sedlo Štrbina – katun Breze – selo Idbar;
2. dan, selo Idbar – Ljubina planina – Ljevane vode na Zabrđu;
3. dan, Ljevane vode – Pomol – Konjic.

1.3.1954. god. Hrvatski alpinist Mladen Škreb (20), član alpinističkog odsjeka Planinarskog društva Zagreb, u borbi sa sniježnim nevremenom uslijed iscrpljenosti preminuo je nadomak planinarske kuće Jezerce. Studirao je na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svojim najljepšim usponima smatrao je one, koje je u jesen 1953. godine izveo sa svojim drugovima u stijenama Prenja, ni ne sluteći da će slijedeći dolazak među stijene biti negov posljednji uspon. Na mjestu stradanja podignuta je spomen ploča.

Prenj – Has (1915 m/nv), vrhovi slijeva nadesno: Otiš (2097 m/nv), Zelena glava (2103 m/nv), Botini (2015 m/nv), Vjetrena brda (1991 m/nv), Erać (2082 m/nv), Lupoglav (2102 m/nv), Kerać (2032 m/nv), Vidina kapa (2032 m/nv) i Herać (2042 m/nv)

14.2.1970. god. Bosanskohercegovački alipinisti Ilija Dilber (24) Zenica, Milorad Stjepanović (21) Zenica i Zijah Jajatović (20) Sarajevo, krenuli su na vrh Lupoglav (2102 m/nv) u masivu Galić Prenja. Na uspon su pošli rano ujutru iz planinarskog doma na Jezercu (1655 m/nv). Uspon su izveli smjerom kroz okno po istočnom bridu Lupoglava, koji je prvi ispenjao Drago Šefer u ljetnom periodu 1936. godine, te kao prvi ljudi stali zimi na taj vrh. Oko podneva vrijeme se naglo pogoršalo i na silasku s vrha u sniježnoj oluji sva trojica smrtno stradaju.
Nakon višemjesečne potrage gorskih spasavalaca tijela nastradalih su nađena u mjesecu lipnju na području Barnog dola – na jugozapadnoj strani Lupoglava. Bila je to jedna od najdužih i po broju učesnika najbrojnija akcija spašavanja u povijesti planinarstva Jugoslavije. Tada su nađena i dva fotoaparata (oba su bila kod kod M. Stjepanovića). U jednom fotoaparatu film je bio uništen, a u drugom oštećen ali nakon razvijanja na fotografijama jasno se vidi da su sva trojica na vrhu Lupoglava.
O ovoj tragediji svjedoči spomenik podignut na grobovima u Barnom dolu (1580 m/nv) gdje su sahranjeni Ilija Dilber i Milorad Stjepanović, a Zijah Jajatović je sahranjen u Sarajevu na gradskom groblju Bare.
Dino Kasalo, bosanskohercegovački autor dokumentarnih filmova, umjetnik fotografije i ekolog snimio je film pod naslovom “Lupoglav 2102”. Dokumentarni film predstavlja rekonstrukciju događaja kada su stradali alpinisti Dilber, Stjepanović i Jajatović na Lupoglavu. Rekonstrukcija je urađena na temelju 14 fotografija i izjava gorskih spasioca koji su učestvovali u akciji potrage za nastradalim alpinistima.
Planinarski savez BiH u znak sjećanja na nastradale alpiniste na godišnjicu pogibije organizira tradicionalni Memorijalni planinarski pohod na Lupoglav. Prvi pohod izveden je povodom godišnjice stradanja alpinista u mjesecu februaru 1971. godine.

Era alpinističkih uspona na Prenju trajala je skoro četiri desetljeća, od sredine pedesetih do kraja osamdesetih godina. U tom periodu bosanskohercegovački alpinisti izveli su mnoge prvenstvene zimske i ljetne smjeri u vrletnim stijenama prenjskih vrhova: Zelena glava, Otiš, Osobac, Sivadija, Zubac, Taraš, Velika Motika, Velika kapa, Botini, Vjetrena brda, Erać, Lupoglav, Ovča, Cetina i Izgorjela gruda. Prenj je tada bio poligon u kojem su naši alpinisti stjecali iskustvo za uspon na izazovne vrhove u svjetskim velegorjima koje su sedamdesetih i osamdesetih godina savladali: Alpe, Kavkaz, Pamir, Tian Shan, Kilimanjaro, Ande i Himalaji.

1972. god. Planinarski savez BiH uspostavlja planinarsku transverzalu “Po planinama Bosne i Hercegovine”. Vodič i dnevnik pripremio je autor Mehmed Šehić, sarajevski planinar. U sklopu transverzale na Prenju su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Boračko jezero (KT 117), vodopad Šištice (KT 118), pl. kć. Jezerce (KT 119), vrh Zelena glava (KT 120), pl. kć. Bijele vode (KT 121), pl. kć. Rujište (KT 122), pl. kć. Ljubina (KT 123), Barni do – spomenik alpinistima (KT 124). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.

1975. god. PSD “Prenj” Mostar uspostavlja Visokogorsku hercegovačku transverzalu: Velež – Prenj – Čvrsnica – Čabulja. U sklopu transverzale na Prenju su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: pl. kć. Rujište (KT 4), pl. kć. Bijele vode (KT 5), lov. kć. Crno polje (KT 6), Boračko jezero / odmaralište “Prenj” (KT 7), vrh Borašnica (KT 8), vrh Osobac (KT 9), pl. kć. Jezerce (KT 10), vrh Zelena glava (KT 11), vrh Lupoglav (KT 12), vrh Has / Veliki Prenj (KT 13), lov. kć. Glogovo / lov. rejon Mostar (KT 14). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeno pl. društvo.
Također te iste godine PS Jugoslavije uspostavlja “Planinarski put oslobođenja – planine Jugoslavije” u kojem je uvršteno po dva vrha u svakoj od šest republika i po jedan vrh u dvije autonomne pokrajine, ukupno je 14 vrhova obilježeno kontrolnim tačkama. Na planinama u BiH kontrolne tačke su obilježene na najvišem vrhu BiH – Maglić (KT 1) i na najvišem vrhu Prenja – Zelena glava (KT 2). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeni pl. savez.

1978. god. PD “Borašnica” Konjic uspostavlja planinarsku transverzalu “Neretva” od Jablanice preko Prenja, Crvnja i Vučjih brda do Kalinovika. U sklopu transverzale na Prenju su obilježene kontrolne tačke na sljedećim lokacijama: Bukov laz (KT 4), Tisovica (KT 5), vrh Zelena glava (KT 6), pl. kć. Jezerce (KT 7), vrelo Kamenac (KT 8), Draganića kuća u Boračkoj dragi (KT 9), vidikovac na Ratkamenu (KT 10). Transverzalni vodič, dnevnik i počasnu značku izdaje istoimeno pl. društvo.
Planinarska transverzala “Neretva” je zajedno sa još nekoliko planinarskih transverzala uvrštena u “Planinarski partizanski put Bratstvo i Jedinstvo” na relaciji od Bihaća (BiH) do Žabljaka (CG), osnivač PS BiH, 1978. god.

8. – 9.9.1990. god. Na Rujištu je održana planinarska manifestacija “Dan planinara BiH“. Organizatori su Planinarski savez BiH i PSD “Prenj” Mostar.

Prenj, Zubac  (1916 m/nv)

Za vrijeme rata u BiH (1992. – 1995. god.) na Prenju uništeni su svi planinarski objekti na Jezercu, Raptama, Bijelim vodama i Rujištu. Lovački objekti su nekim čudom preživjeli ratna razaranja ali su poslije u krajnje sumnjivim požarima izgorjele tri lovačke kolibe: u dolini mostarske Bijele (2007. god.), na Lučinama pod Velikim Prenjem (2011. god.) i Vidrinim grudama pod Cetinom (2015. god.).

1999. god. Na Rujištu i Glogovu izgrađene su nove planinarske kuće.

2000. god. Grupa ljubitelja planine Prenj – planinari iz Mostara, Jablanice, Konjica i Zenice u dobrovoljnoj radnoj akciji obnavlja bivšu vojničku kolibu na Vrutku i uređuje u planinarsko sklonište.

2004. god. Grupa ljubitelja planine Prenj – planinari iz Mostara i Sarajeva u dobrovoljnoj radnoj akciji obnavlja planinarsko sklonište (kontejner) na Pištetu pod Velikim Vršinama (1650 m/nv).

5.7.2005. god. Češki planinar Michál Belejcak (28) iz Brna, nakon uspona na vrh Lupoglav na silasku u dolinu Lučine smrtno je stradao. Nagla promjena vremena po čemu je Prenj poznat, kiša, magla i jak vjetar bili su kobni za Michála. Njegova partnerica Hana Pometlova, također planinarka i češka državljanka, pronađena je jako iscrpljena i u lošem stanju tri dana kasnije pored njegovog tijela, te helikopterom prebačena u Mostar. Na mjestu stradanja je podignuto spomen obilježje. PD “Prenj – Glogošnica 1979” organizira Memorijalni pohod svake godine. Prvi pohod je izveden u mjesecu kolovozu 2011. godine.

2005. god. Planinarski web magazin “Zone – 2000” započinje široku akciju među planinarima BiH i regiona na prikupljanju finansijskih i materijalnih sredstava za izgradnju nove planinarske kuće na Jezercu (1650 m/nv). Kuću su dobrovoljnim radom gradile stotine planinara iz cijelog regiona i utrošili oko 1500 radnih sati na organizovanim akcijama. Većina građevinskog materijala je prenesena na leđima i u rukama planinarskom stazom sa Crnog polja. Objekat je svečano otvoren 9.7.2016. godine.

11. – 12. 8.2007. god. Na Boračkom jezeru je održana planinarska manifestacija “Dan planinara BiH“. Organizatori su Planinarski savez BiH i PD ”Borašnica“ Konjic.  

2009. god. PD “Borašnica” Konjic gradi planinarsku kuću u blizini vrela Vrutak (1593 m/nv). Objekat je svečano otvoren 22.6.2009. god.
PSD “Prenj” Mostar gradi novu planirsku kuću na Bijelim vodama (1450 m/nv) na lokaciji gdje je nekada bio stari objekat. Kuća nosi naziv po Adnanu Kriliću aktivnom članu ovog društva. Krilić je tragično nastrdao  na ronjenju u Meksičkom zaljevu (2005. god.). Njegova supruga, sestra i prijatelji osnovali su Fondaciju “Adnan Krilić” i prikupljena sredstva donirali PSD ”Prenju” Mostar s namjenom za izgradnju novog objekta na Bijelim vodama. Objekat je svečano otvoren 29.11.2009.god.

2011. god. U Donjim Poljicama (1450 m/nv), grupa planinara iz Mostara podiže i uređuje planinarsko sklonište (kontejner).

2012. god. PD “Prenj – Glogošnica 1979” započinje sa izgradnjom nove planinarske kuće “Međuprenje” (1540 m/nv), odmah pokraj objekta bivše lovačke kuće “Milanova koliba” . Radovi na objektu su trajali od 2012., a svečano je otvoren 20.8.2016. godine.

2016. god. Pod Cetinom na Vidrinim grudama (850 m/nv), NVO “Cetina Prenj” Bijela započinje izgradnju planinarske kuće na lokaciji gdje je bila stara lovačka koliba a nastradala je u šumskom požaru 10.8.2015. godine. Radovi na izgradnji novog objekta su započeti 2016. godine

2017. god. PD “Borašnica” Konjic gradi novi planinarski dom na Raptama (1406 m/nv), čatrnju i nadstrešnicu sa stolom, klupama i ognjištem ispred objekta. Dom nosi naziv po Senadu Muhibiću Dundi (1956. – 2011. god.) zaslužnom članu i dugogodišnjem predsjedniku ovog društva. Objekat je svečano otvoren 21.10.2017. god.

2018. god. PD “Borašnica” Konjic uspostavlja Memorijalni planinarski pohod na Veliku kapu (2004 m/nv) – najviši vrh konjičke Bjelašnice u sjevernom masivu Prenja. Pohod nosi naziv po Suadu Ribiću Sudi (1952. – 2015. god.) zaslužnom članu ovog društva i dugogodišnjem načelniku GSS stanice Konjic. Prvi memorijalni pohod je održan u kolovozu 2018. godine.

2019. god. PS FBiH u sklopu projekta “Bh bivak na planinama BiH” podiže novo planinarsko sklonište u Barnom dolu (1580 m/nv), investitor je Federalno ministarstvo okoliša i turizma, a izvođač radova PSD “Prenj” Mostar.  

15.3.2020. god. Planinar Zoran Škutor (55) iz Mostara smrtno je nastradao uslijed pokliznuća na istočnom grebenu vrha Osobac (2024 m/nv). Nesreća se dogodila na usponu u kojem je učestvovalo ukupno pet planinara. Planinarska tura organizirana je dogovorno između sudionika uspona. Smrtnom ishodu nesreće je doprinijelo više razloga a najveći među njima je nedostatak i nekorištenje odgovarajuće opreme potrebne za uspone u zimskim uvjetima. Drugi razlog je nedostatak obučenosti i iskustva sudionika, loša procjena opasnosti i vremenskih uvjeta, a također i nedostatak stručne osobe pri vođenju uspona u zimskim uvjetima. O ovoj tragediji svjedoči spomen ploča na strmoj padini vrha (1800 m/nv). Ploču podiže HPD “Prenj 1933” Mostar.

14.2.2021. god. Planinar Rade Šimić (31) iz Tuzle smrtno je nastradao na penjačkom usponu u sjevernoj stijeni vrha Cetina (1991 m/nv). Uzrok pada u stijeni bila je sniježna lavina. Šimić je samo tjedan dana prije nesreće pokušavao ispeti se na Cetinu, ali je grupa u kojoj je i on bio odustala zbog loših vremenskih uvjeta. Šimić je bio član PD “Konjuh” Tuzla, visokogorac, sportista i putopisac. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, časnik Oružanih snaga BiH. 

Prenj, panorama sa Tisovice (1365 m/nv), vrhovi slijeva nadesno: Otiš (2097 m/nv), Zelena glava (2103 m/nv) i Mali Otiš (2000 m/nv)

---

Naslovna slika: Prenj, panorma sa Velike kape (2004 m/nv), vrhovi slijeva nadesno: Otiš (2097 m/nv), Zelena glava (2103 m/nv), Botini (2015 m/nv) i Mali Otiš (2000 m/v)